Mokra Gora Program - 8 days

Mokra Gora Program - 8 days

Brace yourself for a unique Serbian experience! Visit the beautiful mountainside of Western Serbia and enjoy the renowned ethno villages and specialties. Enrich yourselves with a taste of life in the Balkans. Take a piece of Serbia with You.

 Tour highlights:
- scenic landscapes and gentle slopes of Zlatibor,
- Zlatibor Lake,
- scenic hiking routes to Čigota filled with pinewoods, therapeutic for the people with thyroid gland problems,
- mountain and River Tara with its scenic views and crystal clear water,
- monastery and Pension Soko Grad,
- famous scenic railroad Šarganska Osmica,
- "Wooden City" Mećavnik built by Emir Kusturica,
- 200 - year old Ethno Village Sirogojno,
- handmade arts and crafts form Sirogojno, which are the latest fashion trend in the ethno styles,.
- Stopić Cave,

Day 1: Saturday
Arrival at Belgrade Airport. Departure for Zlatibor with quick stop for lunch. Arrival at Zlatibor. Accomodation in Villa "u Lugu". Dinner and rest.

Day 2: Sunday
Breakfast. Sightseeing on Zlatibor with a shuttle with several stops. Lunch and rest. Hiking tour to Cigota. Dinner and rest.

Day 3: Monday [Field Trip 1]
Breakfast. Departure for Mokra Gora. Ride on the scenic railroad Sarganska Osmica, which was the location for the filming of Emir Kusturica movie Life is a Miracle. Arrival at Mecavnik, "Wooden City" which was designed and constructed by the famous director. Departure for Bajina Bašta with a stop for sightseeing of the lake. Return to Zlatibor. Dinner and rest.

Day 4: Tuesday [Field Trip 2]
Breakfast. Departure for Sirogojno. Tour of the Ethno - Village and the museum. Shopping for handmade arts and craft, for which this area is famous for. Ethnic lunch and return to Zlatibor with a stop for the tour of Stopica Cave. Dinner and rest.

Day 5: Wednesday [Field Trip 3]
Breakfast. Departure for Soko Grad near Ljubovija with a visit to the monastery. Lunch. Trip to Kozja Stena, the most scenic view from Mt. Tara. Return to Zlatibor. Dinner and rest.

Day 6: Thursday
Breakfast. Free time before lunch. After the lunch a scenic hiking tour. After the hiking tour some rest and dinner. Good Bye Party and rest.

Day 7: Friday
Return to Belgrade. Lunch in Belgrade. Dinner and Goodbye Party on one of the famous rafts in Belgrade. Rest.

Day 8: Saturday
Early breakfast. Transfer to Belgrade Airport

What else:
- you will eat healthy food and as a souvenir you will take some specialties with you,
- clean and fresh mountain air at high altitudes which is of benefit for the people with respiratory problems,
- participate in health and fitness program on Čigota,
- take a bath or drink water from crystal clear rivers on Tara and Zlatibor,
- have a relaxing holiday in the parts of Serbia where nature is unaffected by industrial development,
- surprise gift.

Tour details:
- 7 Nights with Half Board,
- 8 lunches,
- 2 Transfers,
- 3 Field Trips.

Guide Service: 2 persons, Tickets and Fees for all locations.

A unique Serbian experience awaits you. Unique tours offered by Outdoor open the doors to the hidden treasures of Serbian nature and culture. Visit the crossroads of Western and Eastern civilization and the region that forged much of the European history. Once You leave, take a piece of Serbia in Your heart. Program is based on minimum 6 persons.

Contact: +381-64-555-8581;
Email: guca@booking-hotels.biz;

Grunula je truba

Grunula je truba - Branko V. Radicevic



Sve se izgleda menja. Sabor ostaje isti. Kao element. Zemlja. Vazduh. Voda. Pečenje. Lebac i slanina. Beli lukac. Kolovođa i kec. Prvi i poslednji u kolu. Sabor je čudo. I to čudo nad čudima. Trebalo je, pre trideset i pet godina, promarširati ulicama Guče. U anteriji. Sa šajkačom na glavi. U prisustvu vlasti. U pratnji trubača.

To je čudo. Taj pohod koji traje. Koji ne prestaje. Od Sabora do Sabora. Od grada do grada. U kasno leto. Pred jesen. Dumbara bubanj. Igra kolo. Ali, molim vas, zamislite: kako je to bilo pre trideset i pet godina. U prikradici. U prekorici. Kao inačica. Tek će narasti inat. Tek će se zainatiti pravi inat. U sveopštoj sumnji.

Prikradalo se. I pripremalo veliko kolo. U prikradici. Naizgled naivno i nevešto. Trebalo je imati hrabrosti. I odoleti pokudicama. Šta će vam to tu? I zašto će vam baš tu? I šta će tu Dragačevo? I zar se to sme u Dragačevu? I šta će drugi reći? I kako će se drugi ponašati? I ko će za to odgovarati? I šta ako se to u nešto neprilično izrodi? Opasno je! Nije vreme! Zašto baš trube? I šta će tu trube? Pa to podseća na ratove! I kakvi su to bili ratovi! Ima ratova i ratova. Osvajačkih, napadačkih, tlačiteljskih, nepravedenih, opakih i zlovremenih.

Šta će tu trube ? Na šta nas podsećaju? Na nekakva knjaževstva i kraljevstva?

Nije Srbin izmislio trubu. Šta će truba u kolu? Ima ona preča posla. Zna se njeno mesto. Ispraća u ratove. I maršira s vojskama. Jedan, dva. Pod komandom. Jedan, dva. Ne može u šest koraka.

I grunula je. U Dragačevu. Kao izazov. I prkos. Prisetila. Podsetila. Promladila. Dahnula vedrinom. I nadom. Jer narod igra. Ima nade. Jer narod igra. Dobro je kad narod igra. Zasvadbariće jesen. Rađaće se deca. Oživeće njive i livade. Biće leba i slanine. Zaratariće zemlja. Neće zaratovati. Ona će zaratariti. Jer bog Perun, vrhovni srpski bog, nije bog ratova, već berićeta, bog plodnosti. On opominje gromovima i munjama. On upravlja zemljom i nebesima. I šalje kišu na žednu zemlju. Oplođuje. Preporađa. Omlađuje. Stvara. Daruje.

Trebalo je lukavo, polako, strpljivo, uz neophodne dodvorice i nepotrebne pristanke, očuvati saborovinu, koja je postala dadž, napajala ljude verom i nadom da još ima zdravlja i da nije sve prošlo i da će se živeti i ploditi.

Zaigralo je veliko saborsko kolo. I porodio se veliki, opštenarodni inat. Truba se pretvorila u čudo. Oslušnite je. Drma. Čućete što nikad niste čuli. Čućete ako ste posustali. Čućete ako ste posumljali. Ima spasa. Ima nade. Čućete ako ste se odrodili. Čućete ako se još niste porodili. Čućete ako ste se zaplodili.

Moj glas je slab. Nemam snage da nadvičem trubu. Sve što sam govorim, kazaće vam truba. Ona neprestano samo o tome trubi. Treba je čuti, slušati i razumeti. Ona umesto nas progovara. Jednog dana, ko zna kada, došla je među nas iz dalekog belog sveta. I progovorila je našim glasom. Baš kao da je svirala. Kao da se usvirala. I uguslila. Videli smo je na slikama posvećenim Božijim prostorima. Anđeli navešćuju dolazak. Strašnog suda. Ona se potpuno pripitomila u Dragačevu. Ne poziva na juriš. Neće u rat. Ne navešćuje propast sveta. Dolazak Strašnog suda. Započinje kolo. Svetkuje. I razastire radost. I zato je dobrodošla. Kao preporoditeljka. Na radost. I veselje.

Branko V. Radičević, pesnik, jedan od osnivača Sabora
Slovo domaćina na otvaranju 30. Sabora 1990.

Cudo zvano Guca by Momo Kapor

Momo Kapor

Ko je mogao i da pomisli da će zov trube uspeti da okupi, ni manje ni više, šesto hiljada ljudi i da će na pustim poljanama Guče nići, kao u kakvom ratnom pohodu, polje šatora? A svi su zaboravili, niko ni da pomene, da je čitavu tu priču pre četrdeset devet goina, 1960. godine, započeo jedan pesnik, Branko V. Radičević, zvani Mačista, koji je proslavio Srbiju, a posebno Čačak, odakle je rodom, svojim pesmama i poemama.

Niko da se seti Mača, koji je sa nekolicinom prijatelja sakupio tri-četiri sirota duvačka orkestra koji su se potucali po Srbiji po svadbama i sahranama, više gladni nego siti, i da ih je doveo u portu ispred crkve Svetih arhangela Mihaila i Gavrila u Guči da tu sviraju ceo letnji dan do podne, a onda, bogami, i uveče, i sve tako, puna tri dana.

Vraćajući se u Beograd, Mač je natovario u kola i teški krajputaš iz okoline Čačka, prvi koji je ikada videla prestonica, uvevši tako u modu staru tradicionalnu skulpturu, i to obojenu, dok su se intelektualci divili rupama Engleza Henrija Mura. E, pa lepo bi bilo da je bilo ko od zvaničnika makar i pomenuo Mačistu, Branka V. Radičevića, ali Srbija je to: ona lako zaboravlja. Uostalom, pokojni Mačista ima vremena da čeka da ga pomenu.

Sva muka i bes, sva lepota i tuga, sva radost i muzika, koje se sakupe za godinu dana u Srbiji, prve nedelje avgusta šiknu u nebo kroz blistava grla truba na Saboru u Guči. To je događaj na koji seljačka Srbija nestrpljivo čeka punih godinu dana. Tada Guča, varošica u brdima, postaje svetska prestonica trube.

Ne zna se pouzdano kada su se i kako trube primile u Srbiji, koja je odvajkada poznavala uglavnom gusle, pastirske svirale, frule i dvojnice, ali je to verovatno bilo posle srpsko-turskih ratova potkraj devetnaestog veka, kada su se četni i pukovski trubači vratili u svoja sela, donevši sa sobom olupane, ulubljene i izubijane, a često i kuršumima probijene trube, kojima su, do tada, pozivali na juriše i svirali povečerja. Ratovi koji su usledili početkom novog veka znatno su povećavali, sem mrtvih, i broj truba. Zbog toga je u njihovom tonu još uvek najizrazitiji ratnički zvuk, poklič na pobedu ili smrt – tanki, mesingani lim, naliven melanholičnom mrenom povečerja.

Donosili su ih kao dragocenosti, pažljivo uvijene u krpe i futrole, sašivene od uvoštenih šatorskih krila, u svoja zabita sela. Odmotane i pažljivo izglancane blesnule bi, usred bode siromašnih izbi, sjajem zlatnog roga. Čuvali su ih brižljivo i negovali, zasviravši katkad u sutonu kolce ili posmrtni marš, sve dok ne postadoše pravi virtuozi, ravni, ako ne i bolji, od meksičkih marijačija. Svojim instrumentima postizali su i najviše, gotovo nemoguće tonove, ali su bili u stanju i da nežno, trubama, bekrijama šapuću u uvo uspavanke. I kao što je šljiva madžarka u ovom delu Srbije pronašla najpogodnije tlo za svoje sokove, isto tako se primila i truba, do tada nepoznata srpskim muzičarima. Pokazalo se da se nijednim muzičkim instrumentom, čak ni violinom, za koju su bili majstori Cigani, ne može bolje izraziti suština bića ovog naroda, ponekad kroz krik, često kroz suze, jecaje ili promukli smeh, a najčešće kroz obesne taktove narodnih kola, punih razuzdane radosti.

I sada su se, sa svih strana Srbije, sjatili svi u Guču. I oni koji su tek nedavno prvi put dunuli u pisak, i oni što su živeli od sviranja po svadbama, sahranama, vašarima i zabitim krčmama. Bilo je među njima svakojakih; onih u seljačkim gunjevima i opancima-šiljkanima, sa šajkačama na glavama, i drugih, što su već stekli ime, pa se odenuli u svilene košulje jarkih boja i širokih rukava, prsluke i lakovane cipele. Došli su tu odršani orkestri bez sluha i imalo muzikalnosti, uvežbani ansambli, koji su već nastupali na televiziji i igrali po filmovima, ciganski orkestri sa rumunske i bugarske granice i družine sa imenima nagrada ispisanim na bubnjevima pozlaćenih činela – čak i ansambl američkih marinaca! u Guču su se sjatilii rojevi domaćih i stranih filmskih i televizijskih ekipa da zabeleže kamerama još jedan potpuno nepredvidljivi uzlet srpskog duha. Već prve noći, podanici prestonice trube, zaplitali su jezicima i provlačili se kroz stolove pod šatrama u osmicama, opijeni raskošnim zvukom i pićem što se nemilice točilo na svakom koraku. Najbrojniji među njima došli su iz obližnjih gradova i Beograda, a nije bilo malo ni onih što su stigli čak iz Evrope i Amerike, da nedelju dana traže i pronalaze svoje zaboravljene korene. Samo na ovom mestu mogle su da se susretnu leptir-mašne sa šajkačama, mlade lepotice sa slavnim, pijanim starcima, dame, odevene po poslednjoj pariskoj modi, sa zabrađenim seljankama; pod šatrama koje su bazdile po rakiji, pečenom mesu i duvanskom dimu što je naprosto kuljao iz njih. Svaka šatra postala je improvizovana gostionica sa rasparenim stolicama i sastavljenim stolovima prekrivenim čaršavima, u kojoj su se smenjivala i nadmetala, naizmenično, po dva-tri orkestra duvača. Pred jutro, iskolačenih očiju, okrenuli bi svoje trube jedni naspram drugih, poput tromblonskih bacača zvuka, izduvavajući svu svoju nagomilanu snagu i bes kroz njih, nadmećući se ko će koga da nadjača i otera sa poprišta. Lepotice su se pele na stolove i igrale po njima (zvali su ih stolovače), a muškarci padali u dert, razvezivali kravate i opuštali kaiševe ispod nabreklih trbuha. Ništa se, naime, ne slaže i ne prožima tako dobro kao šljivovica iz tog kraja i svirka duvača-Dragačevaca.

Oko šatri su se okretali danonoćno ražnjevi sa prasićima i jaganjcima a na nekoliko mesta i teški volovi, sa kojih su vešti majstori noževima odsecali ispečeni sloj, i dok se pekao novi, prodavali još vrele režnjeve volujskog mesa u rasečenim lepinjama.

Što se tiče ovogodišnje Guče, zapanjile su me dve stvari: prva, da nije bilo nijednog slučaja svinjskog gripa, koji hara planetom, a to iz dva razloga – najpre, zbog toga što su gosti pojeli svu raspoloživu svinjetinu, tako da grip nije stigao da se zapati u njoj, a i to je najzad dokazano, da bacili gripa umiru na metar i sedamdeset pet centimetara udaljenosti od onoga koji je popio tri litra vina ili gajbu piva. Tako je slučajno i pronađen najbolji serum protiv gripa. Druga stvar koja me zapanjuje, po ko zna koji put, jesu pijani Slovenci, koji dokazuju da nema šta da tražimo u Evropskoj uniji, jer da je tamo dobro, ne bi dolazili kod nas u Guču da se provedu pod sloganom ''Samo jednom se živi!'' Kako im je tamo, najbolje se vidi iz načina na koji piju: oni se opijaju mračno i depresivno, bilo čim što im dođe do ruku, samo da pobegnu od načina života kojim žive.

Ono što je potpuno nelogično u Guči kuva se u velikim zemljanim loncima, i zove se svadbarski kupus. Kiseo kupus u avgustu, to me zaprepašćuje. Da li je to onaj poplesnivili kupus, preostao od zimus, ili su ga zakiselili na brzu ruku, ostaće zauvek tajna. Zaista ga je perverzno jesti usred leta.

Primetio sam još da Guča, i pored svoje popularnosti, polako ali sigurno gubi svoju izvornu dušu, približavajući se američkom Vudstoku ili novosadskom Egzitu. Njena buduća propast počela je prisustvom u orkestrima saksofona, koji je do tada bio nepoznat instrument u srpskoj narodnoj muzici, a nastavlja se sa sve prisutnijim klavijaturama. Još samo nedostaju orgulje i harfistkinja sa šajkačom, pa da stvar bude potpuna. Još nešto: u repertoar se sve više uvlače belosvetski šlageri od Maj veja do Kondorovog leta – kao , možemo i to. Za iduću godinu Guča je najavila takmičenje za prvu trubu sveta. Šteta što su umrli Dizi Gilespi i Majls Dejvis – oni bi sigurno došli da se takmiče sa Salijevićima.

Kao što je ono prase pitalo, ima li života posle Đurđevdana, tako se i mi pitamo, ima li ga posle Guče?

Momo KAPOR, književnik i slikar

Nin, Beograd, 20. avgust 2009.

Nikola Tesla Arrangement

Nikola Tesla Arrangement

Day 1th: Meeting of passengers and representatives of the agency at the airport Nikola Tesla Belgrade. Transfer to the hotel. Free time. Overnight.

Day 2nd: Breakfast. Sight - seeing of the city with a professional tourist guide in the English / German / French Language.

Itinerary: the City Parliament, the Federal Parliament, Terazije Street, Republic Square, Students' Square, Belgrade Fortress, City Gate ["Varos kapija"], New Belgrade, Topcider Hill, Dedinje, Oslobodjenje Square, Slavija Square, Nikola Pasic Square. Free afternoon. In the evening organized visit to the Belgrade Bohemian Quarter - Skadarlija. Dinner in the national restaurant with live music. Overnight.

Day 3rd: Breakfast. One - day excursion in the Central Serbia, Valjevo City and its surroundings.

Itinerary: Belgrade, the Kolubara River valley, Petnica cave, Research Center in Petnica, Valjevo [old city lake Tesnjar, Muselin's overnight stay inn, the monument of the greatest Serbian army commander Zivojin Misic, the monument of poetess Desanka Maksimovic]. Visit of Monasteries Celije and Lelic with relics of the Bishoup Nikolaj Velimirovic, the Orthodox theologian and writer from 20th century, visit to the monastery of Pustinja ["The Desert"] from 14th century built during the rule of the Nemanjic royal family.

Visit to the village Sitarice on the hillsides of Medvednik Mountain. This is the place where the tradition of old Serbian houses, outbuildings, folklore, customs and traditional dishes of Serbian cuisine are preserved and cherished. Here in the yard of an old authentic village house, Serbian dining table brimming with national dishes and drinks, with welcome of a Serbian host, song and dance typical for this part of Serbia are waiting for us.

Return to Belgrade in the evening hours. Overnight.

Day 4th: One - day program with Nikola Tesla

The day with Tesla begins on the catamaran boat, where Tesla's breakfast is planned, as well as a public lecture with the works of a composer Stevan Mokranjac in a way Tesla saw and experienced them. The program will be preformed by the national song and dance ensemble under the name of "Nikola Tesla" and under the original flag which Tesla presented them. There you will take active part in the program and learn to dance traditional Serbian "kolo".

Landing from the boata and following the way once Tesla went along, when he visited Belgrade. Lunch "Tesla's Menu" in a well - known Belgrade café restaurant. The afternoon rest and preparation for Tesla's night. Departure on the drama performance at the "Madlenianum" theatre, dedicated to Tesla.
Since it is known that the great genius worked late at night, in his honour, we will spend the night in the heart of Belgrade, Nikola Tesla Museum, performing experiments which made him famous.

Day 5th: Breakfast. Transfer from the hotel to the airport. Departure of the group.

Arrangement includes:- transfers by high tourist class buses during the travel,
- accommodation in the hotel. Type of service: Bed & breakfast [BB],
- 3 lunches, 1 dinner, no drink included during the travel,
- all tickets included in the program,
- a guide speaking the native language of the group provided during the trip,
- organization and running the trip.

Contact: +381-64-555-8581;

Email: guca@booking-hotels.biz